Post i nemrs
Jučer kaže jedna kolegica: „Počela je korizma. čega ćete se odreći?“
Ma, nisam ja više mlada. Imam sasvim dovoljno toga čega se moram odreći i ovako i onako, zašto da onome što moram dodajem nešto što ne moram?
Kaže i ona: „Da, mislim da bi mi bilo bolje da zacrtam nešto što ću ostvariti nego da se nečeg odreknem.“
E, sad, meni se to ne čini kao loša ideja, pogotovo u njenom slučaju. Znamo svi (oni koji je poznaju) koje su to stvari koje bi ona trebala ostvariti, a među njima bi dobro došla i koja kila više. Što me podsjetilo na moju mamu koja mi je u mojoj mladosti tumačila kako bi pravi post za mene bio jesti, a ne gladovati. Mislim, to mi nipošto ne bi sada rekla, ali onda je ta primjedba bila na mjestu. A i ja imam sada barem jedno dijete kojem bi najbolje bilo da u korizmi malo više jede.
A kako onda označiti vrijeme korizme, vrijeme pročišćavanja?
Meni se čini da su mi tumačili (možda se i krivo sjećam) da je smisao nemrsa da se prištedi nešto novca na hrani pa da se taj novac onda može dati siromašnima. To bi zapravo značilo odricanje od skupe hrane kako bi se razvila osjetljivost prema ljudima kojima je teže nego nama. Dakle, nije samo smisao u tome da dadnemo novac onima kojima treba već da se i uz skromnu hranu prisjetimo da takvi ljudi postoje. Nije nemrs jesti zubaca ili škampe. Ne, to nije nemrs. Moja jedna nona je znala spraviti sjajne lignje punjene gljivama. Davno nisam kupovala ni jedno ni drugo pa ne bih znala je li to doista jeftino, ali mogu vam svakako reći da nije nikakvo odricanje. Moja druga nona je znala napraviti njoke sa šljivama. To je, istina, jeftina hrana, ali uvijek se osjećam kao da je praznik kada se nađe na stolu. Nipošto ne tjera čovjeka da se zamisli nad gladnima.
A post, on je dio mnogih religija i kultura. Smisao posta bila bi jačanje duha. Odvajanje od materijalnih stvari kako bi duh mogao postati slobodan. Moram priznati da sam u mladosti znala provesti dane samo na vodi i feti kruha i da me to doista znalo ispuniti srećom. Sjećam se kako sam se osjećala upravo slobodna. No opet, u mladosti se to može, može se reći – idem spavati jer sam umorna, može se reći – neću danas učiniti ovo ili ono. Ali kad je čovjek ispunjen obavezama, okružen ljudima, ne može si dozvoliti da bude čangrizav, da lako plane, treba mu nešto da ga drži na nogama. Tako, od kad imam djecu, više ne postim. Ali, zapravo, ima toliko drugih stvari koje nas drže vezane za materijalni svijet i od kojih se također može postiti:
- ogovaranje
- televizija
- internet
- samosažaljenje
- šminka
- igrice
- svađe
- psovke
- kasni odlazak na spavanje
- osuđivanje
- nastavite slobodno sami...
