|
|
Zašto volim Harry Pottera (i zašto on vjerojatno mnogima smeta)
iliti Zgubidankinih čarobnih 25 bez broja 11 (kako mi je predano, tako i donosim). Upute nisu bile pretjerano precizne pa mislim da će ovo biti u skladu s pravilima igre. Ovaj sam post sastavljala već mjesecima i ovo mi je bio baš dobar povod da ga i dovršim.
1. zato što ističe važnost netaknute duše (ili čiste savjesti, za one kojima je „duša“ strana riječ)
2. jer kaže da je ljubav najjača zaštita protiv zla, spremnost na žrtvu zbog nesebične ljubavi je ono s čime serija započinje i završava, i to je jedino oružje koje imamo protiv zla
3. jer tvrdi da je puno gori osjećaj i puno veća bol ubiti drugoga nego biti ubijen (postoje teorije da je PTSP upravo posljedica osjećaja kada se ubije drugog čovjeka, ma kako nam se on zao činio)
4. jer najvažnija čarolija nije napadačka (neoprostive kletve), nije čak ni obrambena (protego), nego razoružavajuća (expelliarmus), dakle oružje dobra nije napadanje, nije čak ni obrana nego isključivo činjenje dobra i razoružavanje
5. zato što ističe važnost prijateljstva, sva djeca u seriji su sasvim obična djeca, imaju i svoje mane i vrline, nitko od njih, čak ni Harry, nije nikakav heroj, i tek kada se udruže mogu biti uspješni
6. dakle, potiče i timski rad
7. jer likovi nisu crno-bijeli, ali su izuzetno realistično opisani, gotovo za svakog bih mogla naći neku stvarnu osobu koja mu sliči
8. zato što govori da čovjek nije određen niti svojim porijeklom, niti svojom prošlošću već u svakom trenutku ima mogućnost izbora kojim može sve promijeniti, čovjek sam bira kakav će biti i to u svakom trenutku života, to što je jednom učinio pogrešan izbor, ne sprječava ga da u drugom trenutku učini ispravan
9. jer razotkriva da su glavna oružja zla razdor i strah, sukladno tome, najbolje ćemo se oduprijeti zlu tako da ne pristajemo ni na kakav razdor i da ne dozvolimo da nama upravlja strah
10. jer prikazuje u kako različitim oblicima se može pojaviti rasizam, odnosno elitizam kod ljudi i osuđuje baš svaki od tih oblika te pokazuje kako nas upravo naša raznolikost čini bogatima
12. jer ističe kako je baš svaki čovjek vrijedan i poštovanja i truda
13. jer ukazuje na buling i potrebu da ga se razotkrije i spriječi
14. jer pokazuje da čovjek može i mora poštivati sam sebe i onda kada ga drugi ne poštuju
15. zato što su neoprostive kletve one koje drugome nanose bol, oduzimaju mu slobodnu volju, odnosno život, to su tri stvari koje se ni pod kojim okolnostima ne bi trebale činiti, kada bi svi ljudi bili doista takvi, to bi značilo da Adam nije pojeo jabuku
16. zato što pokazuje koliko je opasno i krivo manipulirati drugim ljudima, čak i kada smo uvjereni da je to za njihovo dobro, manipulacija nije nikada za dobro
17. zato što pokazuje kako moć može negativno utjecati na čovjeka, kako joj i najplemenitiji među nama teško odolijevaju i kako može potpuno okrenuti čovjeka u zlom smjeru
18. jer pokazuje kako nas zlim ili dobrim ne čini naziv organizacije kojoj pripadamo ili ne pripadamo već isključivo ono što činimo
19. jer je Harry lav u horoskopu
20. jer obožavam Freda i Georga, voljela bim da su moja braća
21. jer ima sjajan smisao za humor, jer pokazuje da ne postoji situacija u kojoj bismo ga se trebali odreći, jer je to ono što nam život čini lakšim
22. sviđa mi se odnos prema smrti: „Zapravo je dobro pripravljenu duhu smrt tek sljedeća velika pustolovina.“ [Harry Potter i kamen mudraca, Zlatko Crnković je pravi čarobnjak, ova rečenica još bolje zvuči na hrvatskom nego u originalu]
23. sviđa mi se i to kako prikazuje da i u samom trenutku smrti čovjek ima izbor oko toga što će dalje s njim biti, kao što je prikazan način na koji neki postanu duhovi, scena u kojoj Harry bira hoće li se vratiti u život ili će umrijeti skoro potpuno odgovara iskustvima opisanim u knjizi „Život poslije života“ dr. Raymonda Moodya, mislim općenito da tjera čovjeka da razmišlja o smrti i da je prihvati kao sastavni dio života
24. posebno mi se sviđa što to nije još jedna bajka o vitezu ubojici koji okolo spašava ljude u nevolji ubijajući one zle
25. oduševljava me to što na kraju nije Harry bio taj koji je ubio Voldemorta, Voldemort je praktički uništio sam sebe i to pokazuje kako se zlo ne može spriječiti tako da se čini drugo zlo, nasilje se ne može pobijediti nasiljem već isključivo dobrotom
Štafetu, po svom starom dobrom običaju, kao prava buduća diktatorica, ne predajem nikome, ali ako netko želi, neka slobodno izvoli! Samo me jako zanima kako je to Tonkica Palonkica nasamarila Zgubidanku? Hoće li mi netko reći?
Dementori
 J. K. Rowling kaže da su Dementori najstravičnija bića koja je izmislila. I doista, spominje ona u svojim knjigama razna mitološka bića, poput kentaura, feniksa, može se i u drugim pričama naći bića sličnih Dementorima, ali nemaju to ime i nisu posve isti. Dementori su njezin izum. Kaže da ih je izmislila u trenutku kad joj je bilo vrlo teško u životu, kad je situacija izgledala prilično bezizlazna.
Teško je dokučiti pravi izgled Dementora (ukoliko je uopće bitan), idu okolo u plaštevima, kapuljače im potpuno sakrivaju lice, ne hodaju, klize. Traže i isisavaju iz čovjeka sretne misli, vuku na površinu sva bolna sjećanja. Hrane se očajem žrtve. Meni se Dementori čine kao fantastičan i vrlo realističan prikaz depresije. Bezjaci ih ne mogu vidjeti, samo osjete mrak i hladnoću u njihovoj blizini. Dementori se razmnožavaju tamo gdje je trulež i rasulo. Postoji i „oružje“ protiv Dementora. Zove se Patronus. Da bi čarobnjak mogao proizvesti Patronusa, mora razmišljati sretne misli, mora razmišljati o stvarima koje su ga u životu učinile sretnim. Lako se je sjetiti sretnih situacija kada Dementora nema u blizini, ali kada nam oni vuku u sjećanje samo ono što nam je mučno, treba uložiti silnu snagu da na površinu stavimo ono što nas čini sretnim. No doista, nije li to i najbolji način borbe s depresijom? Harry uglavnom koristi sjećanje na ljude koje voli. Susret s Dementorom vrlo je iscrpljujući. Što će nam najbolje pomoći da se nakon toga oporavimo? Čokolada! Ej, to nisam ja izmislila nego ona! Ali danas znamo da se i znanstvenici slažu da čokolada ima sastojke koji su korisni u borbi protiv depresije. Ukoliko ne otjeramo Dementora na vrijeme, ukoliko mu dozvolimo da nam se previše približi, on će pokušati sa svojim poljupcem. Dementorov poljubac je nešto najgore što se čovjeku može dogoditi. On isiše čovjeku dušu i čovjek postaje poput prazne ljušture. Takav život gori je od smrti. Zato često ljudi koji su iskusili poljubac Dementora i pokušaju samoubojstvo.  Stoga, ukoliko primjećujete djelovanje Dementora u svojoj blizini, iako ste možda bezjaci pa ih ne možete i vidjeti, uvijek možete posegnuti za lijekom protiv njih – čokolada i sretne misli!
Snape je smatrao da postoji neka bolja metoda protiv njih. Nikada nismo saznali koja je to metoda. Možda pomoć stručnjaka?
Šuma Striborova
Nisam još došla do kraja knjige. Malo mi fali. Došla sam točno do dijela koji me podsjetio na Šumu Striborovu. Zato me zanima: što vi mislite o Šumi Striborovoj?
Što ja mislim o Severusu? (zadnji dio)
U jednom javnom čitanju Harry Pottera, netko je pitao J.K.R. zašto Dumbledore ne da Snapeu predavanje Obrane od mračnih sila, a ona je rekla da je to zato što zna da bi to dovelo na površinu najgore Snapeove osobine. Možda je to rekla zato što je ionako imala već u planu da Snape ubije Dumbledorea. No svakako su mnogi čitaoci, koji su za tu izjavu znali, bili šokirani kad su vidjeli da je Snape dobio taj predmet na šestoj godini.
Općenito, ta priča o kletvi na predmetu Obrane od mračnih sila ne drži vodu baš najbolje. Imam osjećaj da je to nešto čega se kasnije dosjetila i zaključila da bi mogla uplesti u priču.
No jedno moguće objašnjenje je da je Dumbledore znao da Snape do kraja godine neće moći ostati u Hogwartsu zbog Neprekršive zakletve koju je dao Narcisi pa onda zajedno može on i predavati Obranu od mračnih sila, kletva ga je stigla već i prije nego što je dobio taj posao. Ipak, to uključuje odluku Dumbledorea da nastrada, a to mi se nekako ne uklapa u sliku o Dumbledoreu. Ima onaj razgovor u šumi kojeg je Hagrid načuo gdje Snape prigovara Dumbledoreu da uzima previše toga zdravo za gotovo i da on možda neće s time nastaviti, a Dumbledore mu kaže da je on na to već pristao i da se tu više nema o čemu raspravljati. Pristao, na što? Na to da ubije Dumbledorea??? Nešto mi tu smrdi. Zapravo, neprestano me strah da neću dobiti zadovoljavajuće odgovore u zadnjoj knjizi i neprestano se nadam da hoću. I sad kraj. Avada Kedavra.
Jedna moguća verzija, meni najdraža, je da on nije ni ubio Dumbledorea. Da je Dumbledore umro neposredno prije kletve od te tekućine koju je popio u pećini. Naime, doista, kletva je učinila da Dumbledore poleti u zrak i padne s tornja. Upravo kao i komadi skulpture za vrijeme borbe u Ministarstvu magije. Pauk kojeg je ubio lažni Moody nije poletio u zrak, samo je umro. Dakle može biti da je Dumbledore jednostavno bio neživ u trenutku kletve.
Nadalje, neposredno prije toga Dumbledore kaže „Severuse... molim te...“ Što to Dumbledore moli Severusa? Ne mogu zamisliti Dumbledorea da moli za svoj život, ali ga isto tako ne mogu zamisliti ni da moli za svoju smrt. Obojca su dobri Legilimensi. Uvjerena sam da su lagano pročavrljali svojim mislima prije bacanja kletve. Mislim da je Dumbledoreu bilo najvažnije da smrtonoše odu iz dvorca i da djeca ne budu više u opasnosti. Mislim da se ono „Molim te...“ odnosilo upravo na to. Mislim i da je, čitanjem misli, Snape mogao shvatiti kad je Dumbledore umro – kao kad EEG postane ravna crta. Da je Snape zastao i rekao „Oh, Dumbledore je umro!“, borbe bi se nastavile, u njih bi se umiješao i Harry, i tko zna koliko bi još ljudi nastradalo. Ovako je Snape imao dobru izliku da izbaci sve smrtonoše iz škole.
I kada ga Harry sustiže, kada ga pokušava ukleti, što radi? Mogao ga je barem onemogućiti čarolijom sputavanja, da ne spominjemo mnogo gorih stvari koje mu je mogao učiniti. Ali ne, on tamo čavrlja s njime, onemogućava druge smrtonoše da mu naškode, dozvoljava mu da ga vrijeđa, da ga čak izbaci iz takta i i dalje ga podučava što mora savladati kako bi mogao pobijediti Voldemorta. „Ostavite se neoprostivih kletvi!“ Što je to drugo nego dobronamjerni savjet?
Hm, ne, žao mi je, možda sam previše pod utjecajem Agathe Christie, ali ne mogu popiti priču da je Snape zao. Očekujem da će Snape u sedmoj knjizi i te kako (samo po skrivečki) pomoći Harryu da nađe preostale Horkruxe, a pogotovo da ih uništi i da pobijedi Voldemorta na kraju. A onda će se okrenuti i sam otići u suton... Poput šišmiša. I možda još mala napomena: koliko god mi se Snape u interpretaciji Rickmana sviđa, a trebao je izgledati više poput Karkaroffa (bez brade) prema opisu iz knjige, Rickman definitivno nije zaslužan za moje mišljenje o Snapeu, ono je nastalo isključivo iz knjiga.
Što ja mislim o Severusu? (drugi dio)
Kao osoba, Snape mora biti vrlo neugodan. Rekla bih da poznajem i nekoliko pravih i živih ljudi poput njega. Psihički su vas sposobni totalno izmaltretirati, ali ako vide da vam je potrebna pomoć, isto tako su vam je spremni i pružiti. Što je najgore od svega, vješto ćete ih nastojati izbjegavati u životu, osim kada ste u potrebi. Tada jako dobro znate njihov broj telefona i rijetko će vam reći „Ne“. Vrlo vjerojatno Snape uopće ne voli djecu. Vjerojatno biti učitelj uopće nije njegov poziv, ali to čini ili na insistiranje Dumbledorea ili Voldemorta. Rekla bih da je vrlo frustrirajuće raditi posao kojeg ne voliš i svakako pomaže da sve najgore strane tvoje naravi izađu na površinu. Ipak, prema Malfoyu se ponaša vrlo ljubazno i poticajno. Hm. Ne sjećam se više što sam mislila o njemu za vrijeme „Odaje tajni“ i „Zatočenika Azkabana“. Nekako nije bio u fokusu. Znam da su mi njegove zajedljive primjedbe i iskrivljeni smisao za humor bili vrlo simpatični. Čovjek s kojim bih rado raspravljala o nekim stvarima, ali ga ne bih rado pozvala na rođendan. Nekako se ne može reći kojoj strani on u te dvije knjige pripada osim što otkrivamo koliko ne podnosi autore mape za haranje kao ni oni njega. „Zatočenik Azkabana“ je možda jedino mjesto u kojem se dade naslutiti da čovjek žudi i za slavom. Trenutak u kojem sam postala uvjerena da je Snape pozitivac, svakako je kraj „Plamenog pehara“. Trenutak u kojem pokazuje Fudgeu tamni znamen na ruci. Mogao je to prešutjeti. Nitko od njega nije tražio da pokaže da je (bio) smrtonoša. Mogao je zajedno završiti u Azkabanu. Ali on to sve riskira samo da bi uvjerio Fudgea da se Voldemort vratio. Jedino objašnjenje koje bi Snapea ovdje moglo prikazati kao negativca je da je i Fudge smrtonoša. No, ja osobno ne vjerujem da bi Voldemort htio imati takvog mekušca u svojoj vojsci. Možda griješim. Primio je Pettigrewa.
„Severuse,“ rekao mu je Dumbledore, „znaš što moram zatražiti od tebe. Ako si spreman... ako si pripravan...“, a on je bio bljeđi nego inače, ali je rekao: „Jesam.“ I nekud otišao.
Kuda je otišao i što je tamo radio možemo naslutiti u drugom poglavlju „Princa miješane krvi“ iako to baš nikada nije eksplicitno prikazano. U „Redu Feniksa“ dolazi do punog izražaja njegova dvostruka igra. I Dumbledore i Voldemort znaju da je on dvostruki špijun, i jednom i drugom to tako odgovara, i jedan i drugi su uvjereni da je on ipak na njihovoj strani. A mi, čitaoci, sumnjamo. Pitamo se nije li on zapravo i protiv jednog i protiv drugog? Ne želi li prigrabiti vlast samo za sebe? No ja sam i dalje pod dojmom završetka „Plamenog pehara“ i pronalazim načina da svaku situaciju objasnim iz ugla „Snape je odan Dumbledoru“. I Dumbledore tvrdi da mu vjeruje. Molim lijepo, čovjek mudar, iskusan i moćan poput Dumbledorea, valjda ima dobar razlog zašto mu vjeruje. A ja vjerujem Dumbledoreu.
Ipak kopka: zašto Dumbledore tako nepokolebljivo vjeruje Snapeu? Ima tu raznih teorija. Jeste li čuli da postoje ljudi koji su uvjereni da je Snape bio zaljubljen u Harryjevu mamu? I da se zapravo obratio Dumbledoreu zato jer se kajao što je uzrokovao njezinu smrt. Ima i druga teorija, da je Snape doveo svoju mamu pod Dumbledoreovu zaštitu u trenutku kad je odlučio promijeniti stranu i da je zapravo njegova mama garancija da se neće vratiti Voldemortu. Naime, ako anagramiramo ime Irma Pince (knjižničarka), dobijemo I'm a Prince (čak se i velika slova poklapaju). Irma je inače ime njemačkog porijekla, u osnovi imena je starovisokonjemačka riječ irmin, što znači velik, sveobuhvatan. A Dumbledore u jednom trenutku kaže kako on vjeruje Snapeu u potpunosti (dakle, sveobuhvatno).
To zapravo nisu ideje koje su meni pale na pamet, čula sam ih od drugih ljudi. Meni osobno najviše se sviđa ideja da su oba Snapeova roditelja otišla u program zaštite još dok je Snape bio mali, prije nego što je otišao u Hogwarts, a on je otišao živjeti s rodbinom svoje mame uvjeren da su mu roditelji mrtvi. Tamo je naučio toliko o crnoj magiji a oni su ga vjerojatno i poticali da se pridruži smrtonošama. Ti roditelji bili bi Madam Pince i Argus Filch (pojavljuju se zajedno na Dumbledoreovom pogrebu). Snapeov tata, kao bezjak, zapravo glum hrkana. Budući da su dobro „zamaskirani“, Severus ih ne prepoznaje za vrijeme svojeg školovanja. Dumbledore mu kaže istinu tek nakon što on prenese dio proročanstva Voldemortu. I to je zapravo pravi razlog zbog kojeg se Snape okreće na pravu stranu. (Među ostalim, kad ga je ugrizao troglavi pas, obraća se upravo Filchu za pomoć, a ne ide u školsku bolnicu.) Snapeove lekcije iz oklumencije čine se prilično neuspješne, ali meni se ipak čini da se on doista trudio. Tko je pametan još do pete knjige mogao očekivati da Snape i Harry postanu kompa? Na kraju je ispalo da oklumencija Harryju uopće nije potrebna jer Voldemort ionako ne može podnijeti ljubav koju Harry osjeća prema tolikim ljudima. Mislim da je osnovni cilj tih lekcija bio da Harry dozna nešto više o Snapeu i da shvati koliko zapravo sličnosti njih dvojca imaju.
Što ja mislim o Severusu? (prvi dio)
VAŽNO UPOZORENJE: ovo će vjerojatno biti dosadno ljudima koji nisu fanatici. Slobodno me ignorirajte. :) Eto, primakla se posljednja knjiga, samo što nije. Uzbuđenje raste. Ovo je posljednji trenutak kad mogu prikazati svoj pogled na njega. Pa onda, kad izađe knjiga, ako ispadnem u krivu, možete mi slobodno reći: „Glupačo jedna, nemaš pojma!“ Ako ispadnem u pravu, ne morate brinuti, već ću ja to nabijati na nos svima koji misle da je on zao.
J.K.R. je rekla da je to lik kojeg je najviše uživala pisati. Jer je tako dvosmislen. U neko doba, jako sam čitala Agathu Christie. Mislim da sam pročitala sve njene knjige koje su tada bile u knjižnici. U prvo vrijeme, kad je čovjek čita, šokira se kad otkrije tko je ubojica. Obično lik na kojeg se najmanje sumnja. No, nakon par knjiga, već sam se izvještila – gle, ova ili ovaj je najmanje sumnjiv, vjerojatno je baš to ubojica. I obično bih ispala u pravu. Čovjek se tako izvježba uočavati sitne znakove koji ipak bacaju sumnju na krivca. U „Kamenu mudraca“, Snape je upravo takav jedan lik iz romana Agathe Christie. Sve upućuje na njega kao glavnog negativca da bi zapravo na kraju shvatili da je upravo on spasio Harrya. Istina je da on ne voli Harrya, jako je grub i zločest prema njemu, neprestano mu pokušava srušiti samopouzdanje. Istina je da je Harry došao u Hogwarts bez ikakvih predrasuda prema njemu, ali se Snape potrudio da mu zagorča život od prvoga dana.
Dobili smo uvid u neke razmirice između njega i Jamesa u kojima se James, moramo priznati, baš i nije pokazao u najboljem svjetlu. Ipak, čovjek se pita, je li to dovoljno da se on toliko iživljava na Harryju? Može li se ikoji čovjek osvećivati na djetetu zbog nečeg što je učinio njegov otac? Nekako se ne mogu oteti dojmu da tu ima još nečeg što ćemo doznati tek u sedmoj knjizi.
S druge strane, ovakva pretjerana kritičnost, pogotovo prema nekim đacima Griffindora, podsjeća me na moju mamu. Za nju poštovanje druge osobe uopće nije poticajno. Sigurno je ugodno, ali nije poticajno. Jedan primjer: zbog razno raznih okolnosti u životu, dosta je dugo studirala. I tko zna koliko bi to još trajalo da se nije našla jedna teta koja je izrazila sumnju u njene sposobnosti da diplomira. Tada se zainatila i diplomirala za manje od godinu dana. I nekako povjerovala da je ponižavanje najbolji poticaj. To pali kod nje, onda valjda pali i kod drugih. Trebalo mi je dosta vremena dok sam shvatila da ona ne misli zaista sve to loše što mi govori o meni. Ja znam da me ona voli, da mi želi samo najbolje i da je čak ponosna na mene. Ja sam se, vremenom, naučila selektirati ono što mi dolazi od nje i ignorirati njene sumnje u moje sposobnosti, a svaki izostanak tih sumnji shvatiti kao pohvalu. I, kada na isti način gledam Snapea, vidim da on Griffindorima daje jako puno korisnih savjeta, a njegove ironične primjedbe instinktivno zanemarujem, odnosno tumačim kao pokušaj poticanja na izvlačenje onog najboljeg iz sebe, i više mi se ne čini tako loš. Čini mi se da on svojim grubostima nastoji pripremiti djecu za život u stvarnom svijetu, za obranu od raznih gadnih likova koji će im željeti samo zlo. Mislim da je on uvjeren da sve to čini samo za njihovo dobro.
i-proizvodi i Deathly Hallows
Jučer je izašao u prodaju i-phone. Nisam mogla odoljeti, a da ne podijelim ovaj video o i-proizvodima: Nema nego na engleskom... ;) Osim toga, pričale smo malo o posljednjoj knjizi i moje Crno Sunce je zaključilo da će Snape  (Samba, nadam se da se ne ljutiš, ali nisam mogla odoljeti kad sam vidjela sliku) ispasti zao, da će Harry poginuti, Voldemort pobijediti, promijeniti ime u George Bush i zavladati svijetom. Dobro, ovo o promjeni imena sam ja izmislila. :) ;)
|
|
|
|
