Još malo politike prije nego što se prepustim moru i suncu
Glasine o ukidanju besplatnih udžbenika pojavile su se davno. I još tada sam izrazila čuđenje zbog toga. Udžbenici postoje, već su kupljeni, koriste se, kako se mogu ukinuti? Barem oni koji nisu radni, koji se ne ispunjavaju. A i od onih koji su predviđeni za ispunjavanje, mnogi se mogu višekratno koristiti, samo tako da se ispunjavanje preseli u bilježnicu. Lijepo mi je onda Milan rekao da nema ničeg čudnog u nelogičnostima i da se čudi meni koja mislim da bi se ljudi trebali voditi logikom i praktičnošću. Imao je pravo, naravno. A kad on nema?
Onda je došla odluka o tome kako se besplatni udžbenici neće trebati vraćati. E, tada sam rekla: to je nešto za što sam i ja spremna izaći na ulicu. Ali iznenada se pojavio muk. Nitko činjenicu da se donosi odluka o tome da se svake godine gomila novca baci u vjetar nije smatrao dovoljno skandaloznom da izađe na ulice pa da im se mogu pridružiti. Pokušala sam dobiti podršku na jednom forumu za nastavnike, ali čak su me uvjeravali da pričam gluposti. To je jako opasno inzistirati na vraćanju udžbenika jer onda bi se nastavnicima uskratilo njihovo demokratsko pravo da svake godine mijenjaju udžbenike po kojima rade (malo karikiram, ali bilo je to tu negdje, među redovima). Jedna žena mi je rekla neka organiziram peticiju. Ali ja sam ipak zaposlena žena, ne mogu izostati s posla da bih sakupljala potpise, još manje mogu putovati zemljom u te svrhe, ne pada mi na pamet niti zapostavljati svoju djecu zbog toga, a nemam niti ikakvu organizaciju koja bi mi bila potpora u tom smislu. Niti studenti koji tako marljivo traže besplatno školovanje nisu pomislili kako bi se za njihove zahtjeve mogao iskoristiti novac koji je navodno već bio pripremljen u istom ministarstvu za ovakve nebuloze.
Nije stvar u novcu kojeg dvije godine nisam morala trošiti, a sad hoću. Već sam pisala i o tome kako mi se uloga besplatnih udžbenika čini puno važnijom u odgojnom nego u financijskom smislu. Činjenica je da nastavnicima jako smetaju besplatni udžbenici jer je podjela istih bila organizirana s hrpom poslova kojima nisu vidjeli smisla, a nisu bili niti plaćeni za njih. Pa su odahnuli kada je donesena odluka da se više o udžbenicima ne moraju brinuti. To je kao da probam svilenu haljinu oprati u perilici na programu za rublje pa onda zaključim da nema smisla prati odjeću kad se zaprlja. Najbolje baciti i kupiti novo. Tako je i nastavnicima bilo lakše eliminirati dodatni posao nego inzistirati na boljoj organizaciji istog. Ono što je najbolje u svemu, to je da je jedan dio tih nastavnika koji i danas rade, već radio s besplatnim udžbenicima, već sakupljao iste na kraju godine i dijelio ih na početku i nitko se od njih nije tada žalio. Tada im to nije bilo teško. Na riječkom području je to funkcioniralo godinama. Istina, tada nije za svaki predmet postojalo obilje različitih udžbenika, nastavnici nisu imali mogućnost izbora što je samu podjelu činilo puno jednostavnijom. Znam i da je na zagrebačkom području Bandić uveo besplatne udžbenike prije nego što je to vlada učinila na području cijele zemlje i ne znam kako je to točno bilo organizirano, ali nije mi se činilo da se itko žali. Znam i da su mnoge škole, na vlastitu inicijativu, prihvaćale udžbenike za koje su roditelji smatrali da im više neće trebati, a bilo im ih je žao baciti i da su, ne samo bez prigovora, nego radosno vodile brigu o tim udžbenicima i dijelili ih učenicima koji si nisu mogli kupiti sami. Znam da je ministarstvo brigu o besplatnim udžbenicima pretvorilo u pakao, ali svejedno ne razumijem da je onda bilo lakše od svega dignuti ruke nego pomoći da se to bolje organizira. Stvarno mislim da su školski sindikati imali prste u tome. Jer jasno mi je da nema novca, definitivno ne razumijem zašto bi nam država kupovala likovne mape i radne bilježnice, što onda ne bi i olovke? Ali zašto je trebalo normalne udžbenike ići bacati? Nije mi niti jasno da se nitko od onih koji su smislili takvu idiotsku podjelu udžbenika nije sjetio pitati za savjet one koji su s time već imali iskustva i mogli pomoći. Zapravo, i meni je trebalo sto godina dok sam shvatila da možda samo oni koji su smišljali sustav ne znaju što rade i da bi im dobro došao poneki savjet. Naime, ne vidim zašto bi škola slala u centralnu agenciju i one udžbenike koje ponovo namjerava koristiti, zašto bi razrednici dijelili udžbenike, a ne predmetni nastavnici koji ih onda ne bi trebali nikamo nosati nego bi ih samo na kraju godine spremili u svojoj učionici, a na početku dijelili u svojoj učionici. Opet, centralna agencija je super stvar za preraspodijeliti udžbenike kad neki nastavnik odluči promijeniti ih pa onda udžbenici iz jedne škole mogu ići u drugu i ne moraju se kupovati. Čak smatram da bi trebalo odrediti i novčanu kaznu za nakladnike kojima se više od 50 % udžbenika počne raspadati nakon godinu dana korištenja. I tako sam pomislila da bih mogla samo dati nekoliko savjeta ljudima koji donose odluke i već počela sastavljati pismo s njima kada su se dogodile sve te smjene na vlasti, bilo je očito kamo sve to vodi i savjeti više nisu imali smisla. (Nadam se samo da neće sad ukinuti i državnu maturu.)
Kao što rekoh, nije stvar u novcu. Trenutak kada dolaze novi udžbenici u kuću, bio mi je uvijek jedan od najuzbudljivijih. Kupovala sam ja i knjige koje nisu bile na spisku jer su me uvijek veselili izvori znanja. Ali ove godine nemam namjeru kupiti niti jednu novu knjigu. Povlačim sve moguće veze da dođem do polovnih knjiga. Iz principa. Jer smatram da su nakladnici imali ipak najveće prste u svemu tome. Ne želim im dati ništa. Gade mi se. Nek slobodno propadnu. I sakupit ću sve knjige svoje djece i ponuditi ih školama, ako budu htjele, ili prijateljima u nižim razredima, neka ljudi ne moraju kupovati.
Kažu mi moja vlastita djeca: „Mama, a je li ti palo na pamet, što ako si ti jedina budala koja tako razmišlja i mi nekome poklonimo knjige, a onda budemo morali plaćati svoje?“ Što me briga? Zato nam je tako kako nam je jer se svatko pita što onaj drugi može ili mora učiniti za mene, a nitko se ne pita što ja mogu učiniti za nekog drugog? Svi jako dobro znamo obveze drugih, a za svoje nas nije briga. Sve je to naša kuća, naša država, ne možemo baš biti nezainteresirani za ono što se u njoj događa. Svojedobno su me izbezumili poljoprivrednici kojima je propala ljetina jer su kanali za navodnjavanje bili zakrčeni. Bilo im je draže gledati kako im urod propada i onda tražiti od države naknadu za elementarnu nepogodu nego zasukati rukave, raščistiti kanale i onda utržiti i ljetinu i naknadu za obavljen tuđi posao. Ne, nikome nije teško gledati kako stvari propadaju. Daj Bože da što više toga propadne da što više imamo razloga za kukanje. Baš je lijepo kukati. Pa tko je ove i takve političare doveo na vlast? MI. SVI. Bilo da smo glasali za njih, a još više oni koji nisu izašli na izbore i prepustili drugima da biraju za njih. Osobno, voljela bih da se donese zakon kojim bi se zabranile demonstracije onima koji nisu izašli na izbore. Mogle bi se napraviti knjižice, poput vozačke dozvole, u koje bi se opalio pečat i datum svakog izlaska na izbore. Pa nek policija provjerava demonstrante – bio si na izborima? Dobro, možeš se buniti. Ako se buniš, znači, ili da si na izborima bio u manjini pa takve demonstracije i ne mogu biti nešto jako masovne, ili su te razočarali oni za koje si glasovao. O.K. Ali, ako ti je bilo lijeno birati, onda neka ti i sad bude lijeno buniti se. Rekao je Kennedy: „Nemoj se pitati što je država učinila za tebe nego što si ti učinio za nju?“ i postao slavan. Toliko slavan da su ga morali ubiti. I znam, mislio je na ratovanje, a ja ne mislim na to. Lako je rušiti, treba graditi. Netko i u tome mora biti prvi.
Odlučila sam na koncu napisati pismo Uskoku, na sve elektroničke adrese koje su dali na raspolaganje građanima (uskok.zg@uskok.hr, uskok.ri@uskok.hr i uskok.os@uskok.hr), otprilike ovoga sadržaja:
Kada policajac naiđe na cesti na čovjeka s prostrijelnom ranom, dužan je pokrenuti istragu o tome kako je do toga došlo i bez prijave građana. Ne bi li Uskok, na isti način, trebao biti dužan pokrenuti istragu, bez prijave građana, kada naiđe na nešto tako očito nelogično i štetno kao što je odluka o ne vraćanju besplatnih udžbenika?
21 komentara:
Sječam se jedino, u doba svog osnovnog školovanja, da su mi roditelji uvijek i svake godine kupovali nove knjige, i da su na kraju godine i ostale kao nove. Ne zato što nisam nikada učio iz njih, što gotovo i nisam, jer sam pažljivo pratio nastavu i to mi je bilo dovoljno da bih prolazio s odličnim uspjehom. ( da, ako vas zanima, hvalim se ) Nego što su bile zaštičene omotom i nisam ih bacao, trgao, šarao i sl. Naučili me roditelji čuvati svoje. No, kako sam imao susjede čiji je sin bio godište iza mene, a njegova sestra godište iza njega. Oni su svake godine "posuđivali" moje knjige za njihovu djecu. u to doba, nisu se udžbenici svake godine mijenjali i mogli su se koristiti kroz nekoliko generacija. Međutim, te udžbenike nikada nisu vraćali, uredno baš kao što su ih i posuđivali. Možda ovo što ću dalje napisati je samo moja šovinistička uobrazilja, ali, oni su bili bratske nacionalnosti, on je bio funkcionar sa daleko većom plačom nego moji roditelji zajedno pa se valjda podrazumijevalo da im mi hrvatska sirotinja i obrazujemo decu. Iz tog razloga, sam uvjerenja da i danas netko ima prste u svemu tome što se događa, iz čistog koristoljublja, kako je to već u lijepoj našoj i da to nema nikakve veze sa zdravom pameti.
Od deelite, u 24. srpanj 2009 11:18:06
meni je bilo opako prošle godine, kada su se razrednici pobunili protiv neplaćenog skupljanja i sortiranja knjiga, pa su došle prijetnje da će ministarstvo uzeti studente-honorarce da to rade. komentar je bio: super, sve dok onaj tko to radi bude pristojno plaćen. da nas pristojno platite za to, i mi bismo to napravili bez prigovora.
a što se nabave novih udžbenika tiče, ti i roditelji poput tebe, koji ste bili dovoljno mudri i savjesni da ne pobacate prošlogodišnje udžbenike u kontejnere, nemate za što brinuti. jako mali broj udžbenika je "brisan", tako da se svaki od tih udžbenika koristi NEGDJE - mogu se prodati, i za te novce kupiti drugi polovni za iduću godinu. ono zbog čega su meni pale klapne je ona grupa na fejsu, gdje dječurlija kuka kako će sada morati kupovati udžbenike pa neće dobiti novi mobitel ili playstation - a istovremeno pišu kako su prošlogodišnje, koje nisu niti otvarali, pobacali. i takvima onda treba dati nove udžbenike, ispod čekića, da ih opet ne otvore i na kraju godine pobacaju? yeah, right!
Od tičerica (Neregistriran), u 24. srpanj 2009 12:08:03
Još sam trenutno pod dojmom nesreće nagibnog vlaka i dodje mi misao, da kompariram vlak i njige.
Naime--------kupili smo 8 nagibnih vlakova koje NE upotrebljavamo jer nisu ( zamisli ) za naše pruge.
Kupili ih i sad ih držimo u hangarima: neupotrebljive i vrlo, vrlo skupe...
Vrlo je tanka nit izmedju knjiga i vlakova
Od zenta, u 24. srpanj 2009 16:08:28
Od medeja7, u 24. srpanj 2009 17:35:09
Tičerica, znam da si mlada i ne osjećaš se odgovornom, a niti ne mislim da bi trebala. Ali još dok sam bila klinka, sjećam se tako nekih faca u autobusu koje su s prijezirom gledale na nas mlade, kolutali očima i govorili "Ova današnja omladina!" Ja jako volim taj izraz i jako ga često upotrebljavam sada, ali u šali. Razmišljala sam i o tome da napišem post na tu temu jer je to izraz koji se proteže valjda od kad je i čovječanstva. Ipak, tada sam bila jako ljuta na te starije ljude i htjela sam ih pitati: "Pa dobro, a tko je, molim vas lijepo, odgojio tu i takvu današnju omladinu?" Sad kad sam stara, mogu reći: MI. Isto tako sam s ponosom već ustanovila kako su djeca s kojima se druže moje kćeri puno pristojnija nego što su bila djeca s kojima sam se družila ja. To ne mora značiti da moja generacija roditelja bolje obavlja posao nego generacija naših roditelja (iako mislim da je to istina ;)), može samo značiti da moja djeca imaju bolji ukus u odabiru prijatelja nego što sam imala ja. Uglavnom, koliko god se slažem s uvjerenjem da su roditelji glavni u odgoju svoje djece, oni jednostavno nisu jedini. Djecu odgajaju i nastavnici, a i društvo u cjelini. Nije lako imati jednu ljestvicu vrijednosti dok svi ostali imaju drugačiju. Osobno mislim da besplatni udžbenici značajno utječu na formiranje ljestvice vrijednosti kao i na smanjivanje agresije među djecom i već zbog toga, vrijedni su svakog truda. Naravno, ne mogu to ničim dokazati, to je samo moja intuicija i tijek zaključivanja, a činjenica je da vas na fakultetu uče sasvim suprotno (velika zavjera). Kao što rekoh, znam da je posao oko udžbenika bio noćna mora, ali pitam - je li itko digao glas i rekao "Organizirajmo to drugačije!"? Ne, samo je bilo onih koji su vikali "Ukinimo to!"
Mislim da je toj djeci koja su te izbezumila trebalo pokazati da se može i drugačije, iznošenjem vlastitog mišljenja. Ako ih se a priori otpiše, nikada od njih ništa ni neće biti. A znam kako to izgleda jer je jedna moja kći, zbog drugih razloga, bila otpisana. Nije ugodno i opet potiče agresiju.
Zenta, baš sam i ja to gledala. Strašno. Znaš, tako nešto je tragedija i kad se dogodi zbog nekih skroz vanjskih razloga (recimo udar groma ili odron kamenja), ali kad još imaš osjećaj da se dogodilo zbog nečijeg nemara... Da, mislim da imaš pravo, da je to jako povezano.
Medeja, ;)
Od natuknica, u 24. srpanj 2009 19:12:52
da bih bojkotovao kupnju udžbenika ovo godinu
Od babun, u 24. srpanj 2009 21:20:32
nemoj na sunce ti si bljedolika dobit češ melanome
Od babun, u 24. srpanj 2009 21:21:09
Od KemoTerapija, u 25. srpanj 2009 4:31:27
Od KemoTerapija, u 25. srpanj 2009 4:33:13
Skrenula bi ti pozornost na ovaj link ako hoćeš u prosvjede!
Od Anoniman (Neregistriran), u 25. srpanj 2009 16:20:47
Od ita, u 25. srpanj 2009 22:10:10
Eh, Kemo, nepregledne knjige me posebno živciraju. I slažem se to o netu. Mogu ti reći da ima jako različite djece, ali čak i ova moja koja ne voli čitati, lakše skuplja podatke s neta nego iz knjiga. Ipak, neki nastavnici zahtijevaju da djeca imaju i udžbenike. Nećeš vjerovati, ali neki ih i koriste. ;) No ja sam čvrsto odlučila da ih ove godine ne kupujem u knjižarama. Hvala ti na lijepim željama. :)
Anonimna, očito me nisi razumjela. Ja nisam nikada bila i neću nikada biti pobornik nasilja i agresivnosti. Izuzetno mi idu na živce prosvjedi kao oblik druženja. Posebno me smetaju prosvjedi kojima se traže nemoguće stvari, a svi ti ljudi koji toliko vole prosvjedovati uglavnom jako dobro znaju što neće, a ne znaju definirati ono što hoće. Upravo zato se i nije pronašla kritična masa ljudi koja bi vikala - vratimo udžbenike u škole na kraju godine! Ne pada mi na pamet da se uključim u grupu koja zna samo rušiti, a smatra da graditi treba netko drugi.
Hvala Ita. Slažem se s tvojom zamjerkom, ali ja nisam novinar, a da jesam, vjerojatno bih brzo ostala bez posla. ;)
Od natuknica, u 26. srpanj 2009 15:40:19
Možeš i ovdje... hehe!
Od Anoniman (Neregistriran), u 26. srpanj 2009 16:10:08
Od walt, u 27. srpanj 2009 22:13:18
Od selma, u 27. srpanj 2009 23:39:58
Selma, veliko hvala. :)
Od natuknica, u 28. srpanj 2009 0:51:31
Naši udžbenici su uredno na policama i čekaju iduću školsku godinu. Već sam obavila nekoliko razgovora i dogovorila razmjenu knjiga. Nadam se samo da neće mijenjati autore. Inače, jedna ptičica mi je zacvrkutala kako nakladnici već vode rat u pridobivanju učitelja za svoja izdanja. SRAMOTA
Pozivam sve roditelje da se maksimalno uključe u RAZMJENU knjiga, jer ne zaboravite da smo te knjige dobili besplatno i dajte ih i dalje besplatno. Neka se kupi što manje novih udžbenika. Pozivam i učitelje da se pridruže ovoj akciji i neka potiču učenike i njihove roditelje na čuvanje i razmjenu knjiga. A nakladnici neka razmisle o drugim mogućnostima zarade, nisu samo školske knjige one koje se izdaju.
Angažirajte djecu, neka na faceu razmjenjuju knjige a ne glupe primjedbe (možda je problem što je puno faceovaca još osnovnoškolaca). Pitajte prijatelje svoje djece, susjede, rođake, .... razmjenite što više knjiga.
Od Anamil (Neregistriran), u 28. srpanj 2009 10:26:04
Od Anoniman (Neregistriran), u 29. srpanj 2009 12:20:49
Od Tonkica Palonkica, u 30. srpanj 2009 23:56:03
Od Tonkica Palonkica, u 31. srpanj 2009 0:02:48
Anamil, slažem se s većinom. Osim ono o nakladnicima. Oni navaljuju na nastavnike O D A V N O.
Anoniman br. 2, kao prvo, mislim da je svejedno za koga se glasa. Moraju osjetit mogućnost da ostanu bez fotelje. To će ih naučiti da bolje paze što rade. Za te plaće. Dokle god imaju osjećaj da mogu raditi što god, to će i raditi. Ali potpuno se slažem da se moramo malo i sami za sebe pobrinuti. Izbezumljuje me taj stav da nam sve mora biti servirano. Zahvaljujem Bogu na krizi svakog dana iznova jer konačno ljudi počinju shvaćati da i sami moraju nešto poduzeti. S druge strane, ja imam troje djece, pa nisu baš sve odlikašice i nikako da doživim da mi jednu knjigu koriste njih dvije...
Eto, Tonkice, obrisala. ;) Ma komplicirana je to stvar - kamo usmjeriti pare kojih nema, kako odrediti tko je socijalni slučaj, tko nije... U načelu, za one kojima je stvarno nemoguće, sigurna sam da će se naći dovoljno nastavnika s dobrim srcima. Za one koji vole samo njurgati, baš ne marim. Ja sam ljuta. I imam potrebu nešto poduzeti. Nema tu pomoći, ja i dalje mislim: bit će bolje. :)
Od natuknica, u 31. srpanj 2009 17:01:57
<< Natrag u kut!