|
|
H E R O E S
Fantastična serija. U više oblika značenja riječi „fantastično“. Istina, kao i svaka bajka, lagano karikira stvari, lagano pretjeruje, ali ipak tako precizno opisuje ljudsku prirodu. Kako lako čovjek povjeruje da može i mora spasiti svijet! Kako lako povjeruje da ima pravo odlučivati o tuđoj sudbini! Kako lako povjeruje da može činiti zlo jer ima uzvišeni cilj! Kako krivo procjenjuje posljedice svojih postupaka. Kako lako uzrokuje upravo ono što je htio spriječiti... Hiro i Ando su zakon! Serija me oduševljava. 21. rujna počinje nova sezona na NBC-u. 
Čudesne su mi te priče koje ljudi smišljaju. Padaju mi na pamet grčki mitovi u kojima se pojavljuju bogovi, polubogovi i razna druga bića, tako nalik ljudima, samo što imaju dodatne moći. Pa onda bajke, tko zna iz kojih vremena, pune vila, vještica i raznih drugih čudovišta. Voljela bih, doista, kada bi mi ljudi šire kulture nego što je moja, spomenuli i razne druge priče raznih naroda koje spominju nadnaravna bića nalik ljudima. I onda imamo Supermena, Spajdermena, mogla bih spomenuti u Witch i Winx, pa X-men, pa ti heroji, pa razni svemirci... Sve su to zapravo moderne bajke.
Što to ljude tjera da izmišljaju bića s moćima? Da sam sociolog, kao što nisam, posvetila bih se istraživanju toga. Ovako samo uživam u tim pričama koje su, unatoč svojoj nerealnosti, toliko realne.
Utjecaji
„Nema dobrog utjecaja, gospodine Gray! Svaki je utjecaj nemoralan – nemoralan sa znanstvenoga stanovišta.“
„A zašto?“
„Jer utjecati na nekoga isto je što i udahnuti svoju dušu nekome drugom čovjeku. Taj onda više nema svojih misli, ne izgara više od svojih urođenih strasti. Njegove vrline prestaju biti njegove vrline. Njegovi su grijesi – ako grijesi uopće postoje – samo neka vrsta pozajmica. On postaje odjekom neke tuđe svirke, glumi ulogu koja nije pisana za nj. Svrha je života samorazvoj! Izraziti savršeno svoju osobnost – to je životni zadatak svakoga od nas! A i danas se svatko boji samoga sebe! Ljudi smetnuše s uma svoju najsvetiju dužnost – dužnost prema samima sebi! Naravno, oni su milosrdni! Nahranit će gladna i odjenuti prosjaka! No pri tome su im vlastite duše razgolićene i skapavaju od gladi! Našoj je rasi ponestalo hrabrosti! Možda je nikada nismo ni imali! Strah od društva, koji je temelj morala, i strah od boga, što je tajna svake religije – ta dva straha ovladaše nama! Pa ipak...“
Prijevod: Zlatko Gorjan
Djelo je takav klasik da mu sadržaj znaju i oni koji ga nisu pročitali. Bar mislim.
Napisano krajem XIX. stoljeća
a moglo je biti napisano u više navrata i prije i poslije tog trenutka
Tek sam prepisujući shvatila koliko ovdje ima uskličnika. Baš dobro da nisam išla potražiti tekst na internetu. Čovjek je očito bio ljut.
U načelu, slažem se s ovim što tu piše. I ja mislim da previše ljudi dozvoljava da njihovim životima upravljaju predodžbe i očekivanja drugih. Previše ljudi uopće ne razgovara sa samima sobom i ne znaju što ih čini sretnima, ispunjenima i zadovoljnima u životu. Mislim da se svakome to dogodi. Mislim da nitko ne bi smio takav ostati.
O tome nekako priča i ova moja izjava sa strane. Ne samo kod svoje djece, već i kod pasa, pokušala sam otkriti njihovu osobnost i pustiti da se razvije. Osobno vjerujem stvarno da je cilj čovjekova života da se ostvari. Mislim da bi se odgoj trebao sastojati od otvaranja što više vrata i otkrivanja što više činjenica i ne uplitanja u izbore.
Ipak, nije baš tako. Čovjek ne može djetetu otvoriti vrata koja njemu nisu bila otvorena. Opet, zato dijete i nije u kontaktu samo s jednom osobom. Ima ih obilje. I svi zapravo utječemo jedni na druge. Sve što radimo, činimo, kažemo, sve na nekoga nekako već utječe. Čak i ono što ne napravimo ili ne kažemo, isto utječe. To je kao da imamo sobu punu klatna na koncima raznih duljina, i sva ta klatna se njišu, u raznim smjerovima, raznim frekvencijama. Neminovno se sudaraju i mijenjaju smjerove u raznim trenutcima. Jeste li znali da se na mostu ne smije stupati?
S druge strane, što god mi rekli ili učinili, ne možemo odrediti kakvu će reakciju odabrati druga osoba. Stavite na stol tanjur s pršutom i sirom, tanjur s voćem i tanjur s kolačima. Svatko će odabrati drugačiji tanjur s kojeg će više grabiti. Stavite li na stol samo jedan od navedenih tanjura, netko s njega možda neće ništa okusiti. I nema tu puno pomoći. Različiti su razlozi zbog kojih netko donosi svoje izbore. Ne možemo utjecati na nečiji izbor iako smo mu možda ponudili nešto što je na koncu i odabrao. Ne možemo se osjećati odgovornima za tuđe izbore, barem ako se radi o punoljetnoj osobi, maloljetnoj možemo nešto i narediti, ali ne smijemo ni birati umjesto drugih, čak ni kada je njihov izbor da izbor prepuste nama. Otprilike. Tako ja to vidim.
Što nam preostaje? Reci nešto lijepo! 
Google translate
U neka davna, davna vremena, stizali su ti e-mailovi žene svrgnutog nigerijskog diktatora koja je molila za pomoć pri iznošenju njenog novca iz zemlje te je nudila i novčanu naknadu onome tko joj pomogne. Bilo je i ljudi koji bi se polakomili za lako stečenim novcem te bi joj odgovorili na pismo, neko vrijeme bi tako razmjenjivali podatke, sve dok ne bi otkrili da im se bankovni račun ispraznio. Ponekad sam se pitala bih li se i ja trebala odazvati na takva pisma, budući da ne znam kada mi nije odgovaralo da mi se račun svede na nulu. Ipak, uvijek je postojala i opasnost od toga da se svede na maksimalni minus... U neko doba, policija je uhapsila jedno petoricu ljudi, baš u Nigeriji. Ta pisama su s vremenom mijenjala države iz kojih je žena svrgnutog diktatora pa i razloge zbog kojih im je potreban prijenos novca, ali ja sam ih nastavila zvati "Nigeria e-mail". Sad već uglavnom završavaju u Junk folderu, niti ih ne pročitam. Ipak, jedno nije dospjelo tamo, a zaključila sam da ga je vrijedilo pročitati. Ljudi su se odlučili približiti i onima koji ne znaju engleski, tek toliko da ih nitko ne optužuje za diskriminaciju. Možda ste i vi već dobili ovakvo pismo. Možda ste ga pročitali, a možda niste. Ipak, vrijedi svakog čitanja...
Subject: JA radovati se unaprijed Vaš E-mail
Pozdravljamo vas razumljivo je da bi moglo biti malo prestrašen zato što ne znaju mene, ali imam unosan poslovni prijedlog zajedničkog interesa za podijeliti s vama. Imam svoj referentni u mojoj potrazi za nekoga tko odgovara mojim poslom prijedlog. Pocnimo uvođenjem sebe. Ja sam gospodin Patrick Chan izvršni direktor i glavni financijski direktor kompanije hang Seng Bank Ltd imam pomračen poslovni prijedlog za vas.
Ja ću vam je potrebno da mi pomogne u izvršavanju poslovnog projekta iz Hong Konga u Vašoj zemlji. To uključuje prijenos velikog svota novca. Sve o ovoj transakciji će biti legalno uraditi bez problema. Molimo Endeavour promatrati krajnji diskreciju u pogledu svih pitanja koja se odnose na ovaj problem.
Nakon što su sredstva uspješno prenesena na svoj račun, a mi ćemo podijeliti u omjeru da se dogovore i od nas. Ukoliko ste zainteresirani molimo pošaljite sljedeće podatke za kick-start proces;
Puno ime
Adresa, Nacionalnost
Dob, spol, zanimanje Bračno Statua,
Privatni broj telefona, broj faksa Privatna.
Ja ću radije dođete do mene na moj privatni e-mail adresa: (patrkwchan@yahoo.com.hk) te konačno nakon toga ću vas opskrbiti sa više u formacije o ovom radu. Molimo vas, ako niste zainteresirani izbrisati ovu poruku e-pošte, a ne lov na mene jer sam stavio moju karijeru i život moje obitelji u pitanju ovaj pothvat. Iako ništa nije ništa stečeno ventured. Vaš najraniji odgovor na ovo pismo će se poštovati.
Srdačan pozdrav,
Gospodin Patrick Chan.
Klatno i ljudi
Moja mama običava reći da je čovjek poput njihala. Povučeš li ga u jednu krajnost i pustiš, on će otići u drugu krajnost. Zatim će se vratiti blizu prve krajnosti i tako se njihati dok se ne smiri negdje u sredini, u umjerenosti.
Klatno je fizikalni pojam. U realnim uvjetima, doista se tako događa, ukoliko ga ne pogurnemo, njiše se sve slabije dok se ne zaustavi u ravnotežnom položaju. U nekakvim savršenim uvjetima, ako se baš mogu nazvati savršenima, ukoliko bi oni doista postojali, gdje ne bi bilo trenja i gubitka energije, njihalo bi se neprestano, baš kao i na slici u prethodnom postu.
U zadnje vrijeme, koje baš i nije kratko, nije to bilo uopće nedavno kada me Rex „optužio“ za sociološki pristup, nekako sam opsjednuta društvom. Zajednicama. Ima ih raznih vrsta. Toliko sam time opsjednuta da sam nedavno čak sanjala kako polažem ispit kod jednog profesora. Sad, ima puno više razloga zbog kojih sam sanjala baš da polažem ispit i baš kod tog profesora, ali pitanje koje mi je na ispitu postavio bilo je: „Što je to kolektivna svijest?“ Naravno da predmet kojeg on predaje nema nikakve veze s kolektivnom svijesti, takav je običaj u mojim snovima. Tako sam ja njemu počela tumačiti, baš kao da sam ja profesor, a ne student koji polaže ispit, kako zajednica ljudi lako postane zasebni organizam. Svaki pojedinac ima svoju vlastitu svijest, ali kada se oblikuje neka zajednica ljudi, oni odjednom imaju i zajedničku svijest. Kada se radi o naciji, ljudi vole govoriti o nacionalnoj svijesti, ali možemo promatrati i zajedničku svijest navijača na stadionu, zajedničku svijest studenata nekog fakulteta, na koncu i kolektivnu svijest cijelog čovječanstva. Odatle inspiracija za prošli post.
Ima jedna zgodna knjižica, zapravo pripovijetka, Theodora Sturgeona, Više nego ljudski, u kojoj je opisano jedno takvo formiranje zajednice koja je više nalik na jedan organizam s jednom svijesti. Priča je iz područja fantastike, ali, u jednom umjerenijem obliku, možemo promatrati kako se takve stvari događaju svuda oko nas.
I sad, ključno je pitanje, je li čovječanstvo više nalik na realno klatno, ono koje će se, nakon silnog njihanja između mlade civilizacije koja napreduje i propasti civilizacije, smiriti u nekoj ravnoteži, ili je više nalik na znanstveno klatno koje se nikada ne prestaje njihati? U tom smislu, tvoje je pitanje vrlo važno, Viktorija. Ne samo je li klatno negdje fiksirano i gdje, nego i gdje je ta sila gravitacije koja je ključna za zauzimanje ravnotežnog položaja? A onda i pitanje je li doista ravnoteža ono što je cilj? Sve u svemu, nemam pojma.
Ali mislim, Zekoslava, da možda i ne bi bilo gadno da netko prereže konopac. Možda bi to uzrokovalo nekakvo lepršanje po nepoznatim krajevima, možda bi se povijest konačno prestala ponavljati?
Klatno
2000 komada
2000 dobrih povoda za osjećaj radosti i zadovoljstva. Još ako pokoju stavite na krivo mjesto pa onda otkrijete gdje joj je pravo mjesto, takvih trenutaka ima još i više.
Pazlice su odlične za vježbanje strpljenja, ustrajnosti, sposobnosti opažanja, logičkog zaključivanja, organizacije... Dobre su i za timski rad. Bolje bi bilo to vježbati u školi nego učiti tko se kome kada osvetio...
Kako se obogatiti?
Uplatite 167,23 kn na moj račun i poslat ću vam recept!
Godišnjica pada bombe na Hirošimu
Hoću li ponoviti? Povijest nije područje u kojem sam jaka. Sad mi je žao. Pomozite mi. Napišite mi malo tko su za vas povijesni velikani i zašto. Može? Hvala. 
Nije ljetna tema, ali je datum takav. Eto...
Nije mi jasno
Zašto tu piše "viadukt"
kad se lijepo vidi da je ovo tunel?
Nemate keša?
Nema problema.
Samo skrenite desno...
|
|
|
|
