„Čast je u cilju, a ne u sredstvu. Ovo će biti zaboravljeno.“
To je rekao glavni negativac u filmu kojeg sam danas gledala. I baš mi se učinilo prikladnim naslovom za ovo što se već dugo kuha u meni...
Zgodan mali citat iz Povjesničarke:
„... Naša vjera navodi da tijelo u smrti mora biti koliko je moguće potpunije – primjerice, kod nas se ne prakticira kremiranje – jer ćemo na sudnji dan uskrsnuti svatko u svome tijelu.“
„A što je sa svecima i svim njihovim relikvijama razasutim po raznim mjestima?“ upitao sam sumnjičavo. „Kako će oni uskrsnuti cijeli? ...“
Što mogu? Volim logički pristup stvarima. Potpuno razumijem ljude koji ovako kontradiktorne tvrdnje ili običaje smatraju napadom na svoj zdravi razum.
Na isti način i ja smatram napadom na svoj zdravi razum kada jedna uvažena osoba bez problema tvrdi kako izručivanje hrvatskih generala u Haag nije omalovažavanje Domovinskog rata, ali spominjanje zločina, počinjenih nakon drugog svjetskog rata, jest omalovažavanje antifašističkog pokreta. I onda mi se nađe netko tko me uvjerava kako nema ničeg lošeg u tome da moje dijete uzme sebi za uzor takvu osobu, jer to je ipak obrazovana osoba. No eto, meni je nekako važnije da moje dijete bude poštena osoba nego da bude tako obrazovana. Ako odabire takav uzor, znači da je krajnji čas da porazgovaramo o stvarima puno važnijim od obrazovanja, a to je poštovanje prema sebi, poštovanje prema životu i prema radu i trudu, kako svojem, tako i tuđem. Kada se ta lekcija savlada, lako će i obrazovanje doći.
Antifašistički pokret.
Što je zapravo fašizam?
Vjerojatno sam već dosadila i Bogu i vragu, a pogotovo svojim čitateljima, ali ipak, zbog onih koji možda prvi put čitaju nešto moje, da napomenem: meni povijest nikada nije bila jača strana. Vjerojatno zato što nisam imala tu sreću da naiđem na nastavnika ili profesora koji bi mi objasnio koliko je logična i predvidiva, koliko je čistam odraz ljudske prirode i taštine...
Kako sam ja shvatila fašizam, to je uvjerenje da postoji skupina ljudi koja zaslužuje veću čast i moć, a da svi ostali, manje vrijedni ljudi, imaju dužnost ovim vrjednijima služiti ili nestati s lica zemlje.
Dakle, antifašistički pokret bi bio onaj koji bi radio na ravnopravnosti svih ljudi, na ukidanju podjela na više i manje vrijedne. Antifašistički pokret nipošto nije odmazda. Svatko tko čezne za osvetom, ne da nije antifašist, nego je fašist osobno. Svatko tko opravdava bilo kakve zločine, ne da nije antifašist, nego je upravo suprotno od toga: fašist i zlikovac. Žao mi je, fašizam se ne iskorjenjuje istim sredstvima koja je i sam koristio. Ne iskorjenjuje se huškanjem i napadima. Iskorjenjuje se jedino pravednošću.
Ali, kao što reče lik iz naslovne rečenice, sve će ovo biti zaboravljeno. I ponovljeno.
Ove godine se nije moglo izbjeći. Moram reći da je bilo prekrasno! Atmosfera u zraku je bila kao što je nekad, u ona davna vremena, znala biti na Uskrsfestu. Samo što je ovdje festival bio čak ekumenskog karaktera. Mogu samo reći da se od srca nadam da se ovaj festival nikada neće komercijalizirati. Bilo je stvarno krasnih pjesama, a ja sam odabrala ovu po sasvim subjektivnim kriterijima. Činjenica je da su izvođači lagano umrli od straha što se i primijeti, činjenica je da nisu naviknuti na ovakve nastupe, ali mogli bi se jednog dana i naviknuti. 
